GJURIĆ, Milenko D. (Đurić), grafičar, slikar i stručni pisac (Zemun, 29. VI. 1894 — Zagreb, 25. I. 1945). U Zagrebu završio Obrtnu školu, upisao se 1912. na Višu školu za umjetnost i umjetni obrt te apsolvirao 1916; kao stipendist imovne općine Petrovaradina nastavio studij na Umjetničkoj akademiji u Pragu (M. Švabinský). Od 1918. nastavnik je za dekorativno slikarstvo u Obrtnoj školi, potom profesor u II. realnoj gimnaziji u Zagrebu.
Slikao je za pravoslavne crkve: Lipovljani (ikonostas, 1930), Zagreb (freske, 1931), Trebinje (likovi vladara, izvedeni u fresco-secco tehnici, 1934), Ruski Krstur u Bačkoj (oslikavanje unutrašnjosti, 1936). Tijekom tih radova izveo je kopije detalja zidnih slika i ikona, koje je izlagao u svom stanu u Zagrebu (Gundulićeva ul., kbr. 18).
Osnovao je prvo društvo grafičara u nas (Kolegij jugoslavenskih umjetnika-grafičara), pokrenuo stručne periodike Grafička umetnost (1919; od 1921. Umjetnost) i Grafička revija (1923), u kojima je publicirao pretežito prikaze s područja grafičke umjetnosti.
U 50-ak domaćih i nekoliko inozemnih periodika (Ilustrirani novi jug, 1919; Dom i svijet, 1920–23; Slavenski jug, 1920; Srpski književni glasnik, Beograd 1921; Vijenac, 1923, 1925–26; Jugoslavenska njiva, 1924–26; Ćirilometodski vjesnik, 1936, 1938) sudjelovao je prilozima o našim umjetnicima (M. C. Crnčić, P. Pallavicini, T. Krizman, M. Rački, V. Bukovac, G. Jurkić, R. Valdec, J. Kljaković), o češkim, slovenskim i srpskim umjetnicima (napose grafičarima), o freskama, o tehnici kazeina i tempere, o konzerviranju umjetnina te umjetničkom životu u nas i u inozemstvu
