O umjetniku

Zlatko Prica je rođen u mađarskom gradu Pečuhu 1916. godine. To je grad kulturne provenijencije koji je utkao u svoje žile i dio života mnogih hrvatskih umjetnika i znanih ličnosti: Ivana Česmičkog, koji je sa 26 godina postao pečujski biskup i ostao jedan od najvećih humanističkih pisaca; Matije Petra Katan­čića, hrvatskoga književnika, povjesničara i arheologa; Augusta Šenoe, koji je pohađao gimnaziju u tom gradiću, ili Miroslava Krleže, koji je ondje polazio kadetsku školu.
To je godina kad Arp i Tzara osnivaju pokret Dada, a u Zurichu je tek osnovan Cabaret Voltaire, svoje­vrsna centrala dadaizma. U godini Pricina rođenja umro je austrougarski car Franjo Josip, a Einstein znan­stvenim ispitivanjima svjetlosti dolazi do opće teorije relativnosti. Naravno, Prica se formirao u Zagrebu, kamo dolazi kao dijete. Pokazujući zarana zanimanje za životni poziv, još prije i za studija slikarstva na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti on se nadahnjuje i uči na fundusu Moderne galerije u Zagrebu. Točnije, na postavu koji je načinio Ljubo Babić, kasnije Pricin profesor, uz druge, poimence Mujadžića i Krstu Hegedušića.
Akademiju, koju je upisao 1937. godine, završio je 1940.

Sudjelovao je na brojnim izložbama u zemlji i svijetu. Djela mu se nalaze u muzejima i galerijama u Hrvatskoj i u inozemstvu; ističemo samo: Museo de Arte Moderna, Sao Paulo; Tate Gallery, London…
Zlatko Prica ima dvije monografije: reprezentativnu talijanskog izdavača Luigia de Tullia iz Milana i zagrebačku iz pera Ive Šimata Banova.
Pricin veliki umjetnički opus (slikarstvo, crtež, grafika, mozaik, fresko, keramika i dr.) realiziran je gotovo u svim umjetničkim tehnikama (ulje, tempera, pastel, akvarel, tuš, gvaš, ugljen…).
Zlatko Prica preminuo je u Rijeci 2003. godine.

Korištene tehnike

Grafika